Ona je u intervjuu agenciji Beti rekla da “EPS, kao i sva druga javna preduzeća moraju da se srede kada je reč o troškovima i prihodima i da tada može da se priča o realnim cenama”.
“Povećali smo cenu struje za oko 150 dinara po prosečnom računu od 3.000 dinara, što će se primenjivati od februara, i znam da nijedna cena nije dobra za gradjane, svaka je visoka, ali moramo voditi računa i o osnovnoj proizvodnji”, rekla je Mihajlović.
Dodala je da “cena struje ne može da pokriva troškove EPS-a koji možda nisu realni i da regulatorna agencija (Agencija za energetiku Srbije) mora da veže cenu struje, koja je u Srbiji medju najnižim u Evropi, za izvor energije i poslovanje”.
Reforma EPS-a je, prema njenim rečima, počela 2014. godine, kada je donet Zakon o energetici, a za tih šest godina “niko se nije suštinski bavio podelom delatnosti, prihodima i rashodima, ne samo u tom preduzeću nego i u ‘Srbijagasu’ kako bi se oformile firme koje obavljaju posao od opšteg interesa za sve građane, isporučuju kvalitetnu energiju i energent i ostvaruju profit”.
“Ovih dana zbog poplava neki krajevi u Srbiji nemaju električnu energiju, ne zbog tolike nepogode nego zato što se prethodnih godina nije ulagalo ni u distributivnu mrežu ni u trafostanice”, rekla je Mihajlović.
Često se u EPS-u, kako je rekla, ne zna šta je tačno najvažnija investicija i da joj se čini da je više novca odlazilo u povezana preduzeća nego u osnovni biznis.
Istakla je da je Vlada Srbije donela odluku da se u EPS-u koji ima proizvodnju, rudnike, termoelektrane, hidroelektrane i operatora distributivnog sistema (ODS) podele delatnosti i da se u distribucije i trafostanice i nekoliko narednih godina uloži 300-400 miliona evra da se ne bi dešavalo da potrošači nemaju struju zato što je pao sneg ili izbila poplava.
Najvažnije je, kako je rekla, da se proizvede dovoljno struje i da bude dobrog kvaliteta kako ne bi, ne u Beogradu, nego u pojedinim delovima Srbije struja u toku dana nestajala pet-šest puta na nekoliko sekundi ili minuta.
To, prema njenim rečima, onemogućava normalan rad kućnih aparata i izaziva štetu, pa zbog toga u “drugom koraku” potrošačima treba obezbediti kvalitetnu struju, a ne da moraju da primaju ono što im se isporuči, a treba im obezbediti i uslove da biraju isporučioca.
Izvor: Beta